Početna strana > Debate > Kosovo i Metohija > Premošćavanje velike podele
Kosovo i Metohija

Premošćavanje velike podele

PDF Štampa El. pošta
Skot Tejlor   
utorak, 22. april 2008.

Mitrovica, Kosovo – Sve izgleda mirno na severnom kraju mosta. Par patrolnih vozila NATO, nekoliko francuskih vojnika, par policajaca UN i više rolni bodljikave žice blokiraju pristup putu.

Napravio sam nekoliko fotografija i počeo da hodam nazad ka srpskom delu grada. Tek tada sam primetio grupu mladih Srba koji se zabavljaju u hladu kioska.

Ti mladići su poznati kao „čuvari mosta“, i od početka kosovskog konflikta, juna 1999, oni 24 časa čuvaju stražu na srpskoj strani ovog spornog poteza preko reke Ibar.

Leta 1999, kako su se NATO snage razmeštale po Kosovu, srpske bezbednosne snage povlačile, skoro 800.000 kosovskih Albanaca se vratilo u provinciju posle 78 dana NATO bombardovanja.

To je izazvalo egsodus od oko 200.000 Srba i ne-albanske manjine sa Kosova koji su pobegli iz straha od albanskih represalija.

Upravo se ovde u Mitrovici bujica srpskih izbeglica zaustavila na reci Ibar i prkosno položila pravo na severni deo Kosova, koji predstavlja u celini srpsku etničku enklavu spojenu sa Republikom Srbijom.

Na mitrovačkom mostu je između Albanaca, Srba i NATO trupa došlo do brojnih nasilnih susreta. Smeštena pored Republike Srbije, ova u celini srpska enklava simboliše neuspeh međunarodne zajednice da prevaziđe podele etničke mržnje na Kosovu.

Posle jednostranog proglašenja nezavisnosti Albanaca 17. februara, Srbi iz Mitrovice i drugih zaštićenih enklava su odbili da prihvate autoritet novoimenovane države „Kosova“.

Da bi pokazali svoju odlučnost, Srbi su preuzeli kontrolu nad sudom u Mitrovici i postavili svoje zvaničnike. Upravo ovo zauzimanje oblasnih kancelarija od strane Srba dovelo je do krvavog sukoba sa trupama NATO 17. marta ove godine.

Kada su vozila policije UN i NATO stigla da uhapse nasilnike, čuvari mosta su uključili sirenu za vazdušnu opasnost da bi okupili druge Srbe na mesto događaja. Gnevna gomila se sukobila sa međunarodnim bezbednosnim snagama, paljena su vozila, pucalo se. Jedan ukrajinski vojnik je stradao, 63 vojnika NATO su povređena, i neustanovljen broj Srba je ozbiljno ranjen.

U oštrom internom dopisu svojim nadređenima, oblasni predstavnik UN, DŽeri Galuči, opisao je rasulo kao „loše osmišljenu operaciju koja je dovela do nestanka reda i zakona na severu (Kosova)“.

Galuči je bio posebno razjaren što je međunarodna zajednica izabrala 17. mart za pokretanje svoje operacije, jer se taj datum poklapao sa godišnjicom pogroma u kome je 2004. poginulo tri desetine ljudi, i u kome su Albanci zapalili više od 800 srpskih kuća.

Po mišljenju Galučija, odabrani trenutak, zajedno sa nasilničkom taktikom hapšenja i transportovanja bespravnih stanara suda, „izgledao je kao da je nameren da raspali srpska osećanja“.

Uoči, i odmah posle proglašenja nezavisnosti Kosova, veliki broj službenika UN sa terena je iskazao svoju zabrinutost oko toga da međunarodna zajednica zatvara oči pred realnošću situacije.

Prošle godine, jedan broj posmatrača UN-a je preuzeo korak bez presedana i sastavio nezavisnu analizu, koju su štampali i distribuirali bez dozvole nadređenih.

Iskazana namera anonimnih pisaca je bila da ilustruju „razliku koja postoji između (njihovih) saznanja iz prve ruke... i ružičaste slike celokupne situacije, koju zvanično predstavljaju vrhovni zvaničnici UN-a“.

Predstavljene činjenice u izveštaju pokazuju da tokom poslednjih devet godina, UN nije uspeo da postigne navedene ciljeve u skoro nijednoj kategoriji. Da bi opisali neuspeh međunarodne zajednice u pružanju bezbednog okruženja nealbancima na Kosovu, oni ukazuju na činjenicu da se dogodilo više od 1.000 otmica Srba i drugih manjina od 1999. Od tog broja, pronađena su samo 253 tela, i ni jedna jedina osoba nije okrivljena za ove zločine.

Pod uslovima rezolucije 1244 UN, koja je omogućila ulazak NATO na Kosovo, međunarodna zajednica je trebalo da preuzme punu odgovornost za zaštitu srpskog verskog nasleđa. Uprkos prisustvu više od 20.000 pripadnika obezbeđenja tokom poslednjih devet godina, albanski ekstremisti su uspeli da unište više od 150 srpskih crkava i manastira – od kojih mnogi datiraju čak iz 11. veka.

Jedna od ocena koje najviše uzbunjuju u terenskom izveštaju službenika UN je da je kriminalno liderstvo gerilske sile Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), koja je navodno raspuštena, preuzelo moćne položaje na svim nivoima kosovskog društva. Shodno njihovim navodima, OVK se jednostavno „transformisala u kriminalne strukture, baveći se organizovanim kriminalom, trgovinom droge i oružja i prostitucijom.

Kao što je jedan terenski službenik rekao, ti gerilci „su prava moć na Kosovu i mnogi njihovi lideri su sada političari na svim nivoima – uključujući i premijera (Hašim Tači)“.

Kosovska policijska služba se opisuje kao „slabo osposobljena“, što je dovelo do „kulture koja promoviše netoleranciju sa malo, ili bez moralne obaveze prema nealbancima“.

Ocena života etničkih manjina na Kosovu je da žive u stalnom strahu i sa ograničenom slobodom kretanja. U izveštaju je takođe navedena i činjenica da međunarodna zajednica nije uspela da zaštiti prava nealbanskih jezika i da je dozvolila da se zastava Republike Albanije vijori na mnogim javnim institucijama od 1999. U zaključku izveštaja, službenici UN ističu da je sportski stadion u Prištini ukrašen „ogromnom slikom naoružanog, bradatog, uniformisanog lidera OVK“.

Oni tvrde da takva slika nije u skladu sa prvobitnom misijom UN da na Kosovu stvori bezbedan ambijent za sve građane. Neuspeh da se ukloni provokativni poster pokazuje da se međunarodna zajednica u suštini „klanja diktatu ekstremista i gospodara rata“.

Iako je ova otvorena ocena situacije na Kosovu kao kratka beleška predstavljena delegaciji Saveta bezbednosti UN-a zaduženoj za sakupljanje činjenica, preporuke da bi davanje nezavisnosti bio „neodgovoran čin“ sada su prevaziđene jednostranim proglašenjem nezavisnosti 17. februara.

Viši zvaničnici koji rade za UN na Kosovu su potvrdili da su analize u ovom izveštaju tačne, kao i da su frustrirani i razočarani zbog iznenadnog ukidanja njihovog mandata.

„Prvobitna uloga kosovskih trupa predvođenih NATO-om, ili KFOR-om, bila je da sprovedu rezoluciju 1244 UN – koja je jasno priznala suverenitet Srbije nad Kosovom“, objasnio je Edvard Tavi, kanadski savetnik policije UN, koji je poslednjih osam godina proveo tamo.

„Sada kažu da će KFOR biti odgovoran za obezbeđivanje bezbednog okruženja kao podrška deklaraciji o nezavisnosti“.

Dok misija UN nastavlja da funkcioniše u ovom međuperiodu, administrativno nadziranje na Kosovu polako preuzima Evropska Unija. EU će pratiti i pomagati novoproglašenu nezavisnu kosovsku Vladu i nadgledati delovanje Kosovske policijske službe.

Trupe KFOR-a će ostati tu i u doglednoj budućnosti, a NATO će nastaviti da obučava i snabdeva odbrambene trupe Kosova.

Pošto Srbija odbija da prizna nezavisnost Kosova, njena vlada nastavlja da pruža usluge kao što je izdavanje penzija za one koji žive u nealbanskim sredinama. Uprkos prisustvu tolikog broja stranih trupa i policajaca – 20.000 u regionu od samo dva miliona stanovnika – ovo preklapanje nadležnosti je dovelo do mnogo pometnje.

U mnogim slučajevima, mnogobrojni i različiti nacionalni interesi umešanih bezbednosnih snaga, iz i van okvira NATO, iskorišćavani su od strane kriminalnih elemenata albanskog stanovništva.

U selu Or kuša, u južnom planinskom regionu Kosova poznatom kao Gora, Norbert, nemački oficir, istakao je da je granica sa Albanijom ovde širom otvorena.

„Između nas i albanskih gradova sa one strane doline ne postoji ni kontrolni punkt, a kamoli neka granica“. Po nemačkom oficiru, vojnici NATO iz ovog sektora kosovsku graničnu policiju nazivaju saobraćajna policija, jer je njihova svrha izgleda da potpomažu saobraćaj kontrabandi, umesto da ga sprečavaju.

Pored droge i oružja koji su prokrijumčareni preko granice, postoje velike površine ogoljenih brda kuda Albanci prelaze na Kosovo da bi sekli drva.

Prema ovom Nemcu, ovo neosporeno iskorišćavanje resursa Kosova i otvoren kanal za nelegalnu trgovinu se lako može zaustaviti.

„Mi imamo izviđačka vozila sa izvanrednim mogućnostima osmatranja“, rekao je on. „Naše kamere bi mogle da uhvate boju drvosečinih očiju – preko doline. I naš vod bi bio dovoljan za zatvaranje granice“.

Na pitanje zašto to nije učinjeno tokom poslednjih devet godina, Norbert je slegnuo ramenima i rekao, „zato što neko mani nadčinjen želi da granica ostane otvorena“.

Dok se međunarodni posmatrači mogu veoma kritično odnositi prema smeru toka događaja na Kosovu i brinuti se oko objašnjavanja često kontradiktornih politika i mandata, za koje se od njih traži da ih sprovedu, jedna stvar koja je veoma jasna je da je novo sukobljavanje izvesno i neizbežno.

Do drugog obračuna sa Srbima iz Mitrovice će verovatno doći kada NATO pokuša da ispuni svoje obećanje i uhapsi srpske vođe incidenta 17. marta.

Takva politika bi ignorisala preporuke oblasnog predstavnika UN, DŽerija Galučija. U svom izveštaju, Galuči je podsticao svoje kolege da ponude Srbima „pokajanje, ili priznavanje greške (koju je međunarodna zajednica načinila)“.

Umesto toga, izgleda da NATO hoće da pokori Srbe u Mitrovici što je pre moguće.

Jedan od razloga je to što je srpska Skupština raspuštena i izbori su zakazani za 11. maj.

Primarni poklič u kampanjama Demokratske stranke Srbije i nacionalističke Radikalne stranke je „Kosovo je Srbija“.

Rešenje nametnuto Mitrovici dok se srpsko liderstvo nalazi u izbornom paklu bi naišlo na mnogo manje protivljenje, nego posle formiranja Vlade – posebno ako je ova izabrana sa pro-kosovskim mandatom.

Sat takođe otkucava do sledećeg zasedanja Generalne skupštine UN u septembru.

Za sada su 34 države, uključujući Kanadu, priznale nezavisnost Kosova. Međutim, namere Srbije su da na Skupštini UN postigne konsenzus koji će jednostranu nezavisnost Kosova proglasiti nezakonitom.

„Tražićemo rešenje koje će odgovarati svima, a pri tome se i dalje držati povelje UN“, rekao je srpski ambasador u Kanadi, Dušan Bataković iz Beograda.

Kada je Kanada priznala Kosovo, Bataković je opozvan u srpski glavni grad. „Iako smo odlučni oko srpske suverenosti nad Kosovom, voljni smo da razmotrimo dogovor o raspodeli moći“, rekao je on, “i želimo obnovu višestranih rasprava pod pokroviteljstvom UN“.

Što se tiče stava Kanade o Kosovu, Bataković je razočaran što nije bilo parlamentarne debate pre neko što je premijer Stefen Harper objavio odluku. „U čemu je tačno Kosovo nezavisno? Rezolucija UN koja pokriva njegov status je i dalje na snazi, tamo je postavljeno hiljade međunarodnih trupa da obezbede sigurnost, i značajno mnoštvo nealbanske manjine prkosi ovoj odluci“.

Dok se međunarodna zajednica bavi ratom reči i diplomatskim manevrisanjem, čuvari mosta u Mitrovici nastavljaju da prate aktivnosti NATO na drugoj obali reke.

Prema mišljenju višeg oficira NATO, sledeći sukob se očekuje „u toku predstojećih dana ili nedelja – ne meseci“.

Toronto San, 12. april 2008.